ALI NAUKA NE SAVLADA U NJEMU SRBINA! Odlomak iz besede OCA DANILA BUKOROVIĆA od 3. maja 1916. godine
Dodajte Kurir u vaš Google izborU davne zamane one, kad se još nije mogla čuti srpska riječ po kutovima Amerike, donijela je lađa Kolumbovoj obali jedno mlado momče sa banatske strane. Zadojen srpskim mlijekom i nahranjen srpskim duhom, taj je momak bio lijep i tijelom i dušom svojom. I zdravlje tijela svoga on uloži u rad, a darovitost duše svoje on posveti nauci. I veliki umnici ove zemlje poznaše u njemu osobitu iskru božijeg dara, pa rekoše: „Ovom lijepom momku osobitih sposobnosti mi moramo dati zgode da se razvije, jer on nije rođen samo za se već za nas i za cio ljudski rod.“ Rekoše i učiniše tako, te lijepi momčić sa banatske strane postade čovjek velikog znanja.
To ga znanje dovede do najvišeg mesta, odakle se sije najsvetije i najskuplje sjeme: nauka.
Sveto seme nauke
Sijao je on sveto sjeme nauke, i od mnogih momaka kao i sam što bijaše načini ljude sebi ravne. I desi se jednom da cijeli naučnjački svijet zastade pred nedaćom. Genijalna sprava koja je nosila ljudski govor po žici sa jednog mesta na drugo pokaza se slaba i ograničena, jer ne mogaše odnijeti glasa mnogo dalje nego li današnji top baca đule.
I dok je sav svijet naučnjaka zabrinuto obarao glavu nad nedaćom, dotle je onaj sa banatskih strana savijao oblake i svojim znanjem zauzdavao nebeske munje.
I svlada, i nađe i postade velikan cijeloga svijeta, o kome će nauka pričati dok budu ljudi učili knjigu.
Ali nauka ne savlada u njemu Srbina, svjetski glas ne utaži snage majčinog mlijeka, jer je i pored nauke on našao vremena da se uči iz pjesama kako je lijepo Srbin biti.
Banatsko momče postade velik čovjek i ostade veliki Srbin.
To se momče zvalo Mihailo Pupin.
(Kurir.rs/Aleksandra Ninković Tašić /Foto: Privatna Arhiva)